- Neću se ja skoro udati – rekla je Tina.

No, Tina ipak već zna kakvo vjenčanje želi. Naravno, vjenčanica mora biti u njenoj najdražoj boji, ružičastoj, jer je ona za nju boja ljubavi.

- Moje vjenčanje će biti na nekom otočiću, možda dalmatinskom, u maloj kapelici. Definitivno mora biti crkveno vjenčanje, jer ja vjerujem u Boga i važan mi je Božji blagoslov. Ne želim da bude veliko; dvadesetak ljudi, uži dio obitelji i prijatelji. Vjenčanica će biti ružičasta, jer je to za mene boja ljubavi i romantike, a i dobro mi stoji. Bijela boja me podsjeća na bolnicu, nježna roza boja je boja nevinosti, podsjeća me na djetinjstvo – ispričala nam je Tina.

''Plakala sam jer sam mislila da sam izgubila dijete''

Simona se pak prisjetila svog vjenčanja s Antom. Kaže kako se nisu mogli vjenčati u crkvi jer je Ante to već jednom učinio, a nada se da će im se ta želja jednog dana ostvariti.

- Naše vjenčanje je bilo u krugu tridesetak ljudi kod nas doma na Srebrnjaku. Bila je to obična zabava; jako mladenački, a imala sam koktel čipkastu haljinu. Kako je Ante prije naše veze već jednom bio u braku, nismo se mogli vjenčati u crkvi, ali za dvije godine, ako će sve biti u redu, nadam se da ćemo se ponovno vjenčati – priča Simona.

Sam joj je dan vjenčanja bio poprilično tužan jer je vjerovala da je izgubila dijete spontanim pobačajem, pa ju je sve rastuživalo.

- Cijelo vrijeme sam plakala, sve me rastuživalo, mislila sam da sam izgubila bebu. Poslije sam saznala da sam ipak trudna. Ta beba je bila moja mala Gabica – kazala je Simona.

Na medeni mjesec Ante i ona nisu nikada otišli, ali jednog će si dana sigurno priuštiti putovanje za samo njih dvoje.