Moderan zapadnjačka tradicija razmjene zaručničkih prstenova počela je 1477 kad je Maximillian I, rimski osvajač dao Mariji od Burgundy dijamantni prsten kao zaručnički poklon.

Prema običaju, u mnogim zemljama, zaručnički prsten se nosi na trečem prstu lijeve ruke. Ta tradicija isto dolazi od rimljana koji su vjerovali da je taj prst početak vene ljubavi, vene koja vosi do srca. Dok se u centralnoj Europi taj prsten nosi na desnoj ruci.  Dok u nekim zemljama kao što je Argentina zaručnici imaju isto prstenje koje je veoma slično vjenčanom prstenju s razlikom da su pravljeni od srebra, a ne od zlata.Dok u Brazilu ne postoji zaručničko prstenje, mladenci nose na desnoj ruci vjenčano prstenje na desnoj ruci, a nakon vjenčanja prstenje prebacuju na lijevu ruku.

U Hrvatskoj i BiH kod Hrvata je običaj da se vjenčano prstenje nosi na lijevoj ruci, a zaručnički prsten uglavnom daje mladić djevojci i taj prsten je nalik na običan, malo skuplji prsten sa kamečićem, dijamantom. Nikad se ne daje vjenčani prsten. Dok kod Srba i Muslimana je običaj da se vjenčani prsten nosi na desnoj ruci.

Prije nekih 50tak godina kod nekih je bio običaj da se djevojci koja se svidi mladiću da jabuka. Jabuka je bila simbol sviđanja.  Nakon nekog vremena mladi par bi se zaručio. Zaruke su se odvijale u domu mladenke. Na zaruke bi bila pozvana uža rodbina, a nekad i šira. I tu bi se javno zaprosila djevojka od njene obitelji. Dogovaralo bi se oko miraza (novca ili vrijednosti koje djevojka donosi u novi dom).  U novije vrijeme je običaj da se kupi nova spavaća soba. Zaručnik daje novac zaručnici za namještaj i ona odabire po svojoj volji. Same zaruke u zadnje vrijeme, posebice u većim mjestima, odstupaju od tradicionalnog. Tako da se zaruke događaju na svim mogućim mjestima uz obvezno darivanje zaručničkog prstena. A proslave zaruka iz domova preselile su se u restorane.