ŠTO SVE ČINI DOBRU VEZU I DOBAR BRAK
Ljubavna veza i brak se jako razlikuju: dok su u vezi, mladi misle kako je ljubav najvažnija, a nerijetko i dovoljna, dok će nakon stupanja u brak mnogi parovi 'promijeniti ploču', tvrdeći odjednom kako ljubav ne samo da nije dovoljna, nego više nije ni najvažnija.

Velik broj parova, kada započne zajednički život (bilo da je riječ o braku 'na papiru' ili zajednici udvoje, u istom stanu) počinje govoriti kako se sve promijenilo useljenjem pod zajednički krov. Činjenica jest da postoji razlika između situacije kad živimo skupa i one kad se svaku večer nalazimo negdje vani i nakon romantičnog sastanka odlazimo svaki u svoj stan, u kojem možemo živjeti onako kako nam odgovara i u kojem nam nitko neće prigovarati zbog navika i mana.

No unatoč nedvojbenosti ove tvrdnje, brak, odnosno zajednica jednoga para, ne bi trebao biti toliko kompliciran koliko mnogi parovi ističu. Naime, život udvoje zahtijeva neke socijalne vještine koje zahtijeva i odlazak u školu, na posao, druženje s ljudima… ako smo uspješno savladali osnovne socijalne vještine, morali bismo savladati i život u braku.

Možda ova tvrdnja ne izgleda logično, no sagledajmo što imamo na raspolaganju: u braku, doduše, želimo skinuti maske, prestati glumiti uloge koje glumimo s ljudima koje nismo izabrali pa smo možda tada manje spremni na kompromise, ali imamo i prednost da smo s osobom koju volimo najviše na svijetu (tako bi barem trebalo biti i jest u većine parova) te smo svjesno donijeli odluku da ćemo živjeti s tom osobom.

Dakle, kad je riječ o životu udvoje, problemi i prednosti trebali bi se međusobno kompenzirati. Ipak, nitko razuman nikada nije tvrdio da je život udvoje lak pa nije loše znati i što stručnjaci ističu kao važne komponente braka, odnosno veze (osim ljubavi, koja bi trebala biti osnova).

Riječ poštovanje po mnogim je stručnjacima osnova za sve ljudske odnose, a upravo nedostatak poštovanja vide kao osnovni uzrok problema među ljudima.

Kad govorimo o poštovanju, tada ne mislimo na pristojnost i respekt prema autoritetima, čemu uče većinu nas, nego na prihvaćanje drugih i postavljanje prema njima kao prema visokovrijednim bićima, jednako vrijednima kao što smo i sami. Iako teorija poštovanja može zauzeti (i zauzima) tone psihološke literature, poštovanje se može i ukratko ilustrirati.

Poštovati drugu osobu znači ne upadati joj u riječ, ne govoriti joj stalno što da čini (jer joj tako pokazujemo da ne vjerujemo njenim procjenama), pustiti drugoga da učini što misli da treba i da se odgovorno nosi sa svim dobrim i lošim posljedicama svojih postupaka. Poštovati drugu osobu ne znači šutjeti i klimati glavom: slobodno recite što mislite, ali naglasite 'ja mislim, a ne tvrdim' te drugoj osobi ostavite da se s vama složi ili ne.

Možda zvuči neobično, no mnogi brakovi pucaju na sitnicama pa tako zaista postaje problem što netko istiskuje pastu za zube od sredine. To je umnogome zato jer smo gotovo svi na riječima jaki, a u stvarnosti nismo naročito spremni istinski prihvatiti tuđe navike, odnosno lako prihvaćamo nama slične, dok ono što se bitno razlikuje od nas prečesto vidimo kao pogrešno.

Ako poštujemo druge, sasvim prirodne će nam biti osobine koje po dr. Pavlu Brajši, našem istaknutom psihijatru, psihoterapeutu, seksologu i komunikologu, čine dobar brak. Zanimljivo je da nam neke od osobina koje navodi dr. Brajša odmah padaju na pamet, dok nam neke gotovo nikada ne bi pale na pamet. Iako je riječ o, na prvi pogled različitim vještinama, sve one, kad malo razmislimo, prirodno proizlaze kao posljedica činjenice da nekoga volimo i poštujemo pa bismo mogli reći da su ljubav i poštovanje, uz nešto sreće, nužnost i dovoljnost na kojima gotovo prirodno gradimo i ostale vještine koje ističe dr. Brajša:

- tolerantnost je vrlo slična poštovanju i znači međusobno prihvaćanje
- pomaganje je obostrano davanje i primanje
- djelotvornost omogućuje realizaciju zamisli, želja i obećanja
- kreativnost bi nam teško pala na pamet, no važno je da se u braku uvijek nešto događa, da se par međusobno obogaćuje novim idejama, promjenama i prijedlozima kako bi se izbjegla jednoličnost
- mudrost znači da se u vezi ne vodimo samo srcem, nego i mozgom, odnosno da situacije racionalno procjenjujemo te odlučujemo o mogućim problemima, rješenjima i posljedicama
- vjernost i lojalnost su uglavnom većini razumljive, jer uglavnom očekujemo da je netko prema nama pošteni i iskren (ali takvi trebamo biti i sami) te da se obostrano pridržavamo dogovora i obećanja
- umjerenost znači da uvijek voditi računa o drugome, da oboje podjednako sudjeluju u doziranju bračnih događanja
- pravednost znači da se brak ne održava na račun jednog partnera, a u korist drugoga
- međusobno razumijevanje ne znači popuštanje (bilo ono jednostrano ili obostrano), nego sposobnošću uživljavanja u drugoga i suosjećanje s njim, te pažljivo slušanje

Sreću nikako ne treba podcijeniti, jer nije isto započeti zajednički život s dvije dobre plaće i u naslijeđenom stanu, no kako na ove faktore ne možemo previše utjecati, ipak se pokazalo da su za uspjeh braka ključni faktori na koje možemo utjecati, što je svakako dobra vijest.

Brak u kojem oba partnera uvijek postupaju kako je gore opisano je nemoguć i sigurno bi bio dosadan, no ako se što je češće moguće trudimo postupati barem približno na gore opisane (idealne) načine, istraživanja su pokazala, imamo veću šansu ostvariti sretnu i uspješnu vezu, odnosno brak.



Jadranka Cicvarić Šiftar