Brak je društvena institucija kojom se reguliše odnos između dva ili više pojedinaca, najčešće različitog pola, u svrhu zajedničkog života i/ili odgajanja potomstva.

Brak se, u ovom ili onom obliku, može naći u skoro svakom društvu. Najstariji istorijski zapisi sugerišu da se brak smatrao dijelom običaja, te odatle evoluirao u savremene oblike regulisane pravom. Brak se u zapadnim društvima u pravilu shvata kao monogamna zajednica, dok se u drugim dijelovima svijeta brak može pojaviti i kao poligamna institucija. Najčešći je slučaj u obliku poligamije (muškarac s nekoliko supruga), ali su neka društva znala tolerisati i poliandriju (ženu s nekoliko supruga).

Za razliku od braka heteroseksualnih osoba, istopolni brakovi nisu dozvoljeni u svim zemljama.. Krajem devedestih godina počinju da se ulažu veliki napori da se otklone zakonske prepreke za sklapanje građanskih istopolnih brakova. Danas su istopolni brakovi priznati u Holandiji, Belgiji, Kanadi, Španiji, Južnoafričkoj Republici i u Masačusetsu u SAD.

Dobri i loši razlozi za stupanje u brak
Možete da imate puno razloga zbog kojih hoćete da se vjenčate, ali najvažnije je da vi i vaš partner zajedno razmotrite zajedničke razloge zbog kojih želite da se vjenčate i da budete sigurni da dijelite slične motivacije i namjere.

Dobri razlozi za stupanje u brak su:
- Zato što se volite. Iako ljubav ne bi trebalo da bude jedini razlog za vjenčanje veoma je važna u većini uspješnih veza
- Zato što ste riješili da živite zajedno do kraja života, uprkos poznavanja međusobnih mana i nedostataka.
- Zato što je brak dio vaše kulture ili religijskog vjerovanja i osnovni dio vašeg vrednosnog sistema.
- Da biste osnovali porodicu. Sigurni ste u vašu vezu i smatrate da je brak najbolja sredina u kojoj hoćete da podižete vašu djecu.. Zato što osjećate da je to pravi korak, imate dobru i sigurnu vezu i osjećate da je to najlogičniji sljedeći korak.

Loši razlozi za sklapanje braka su:
- Da bi vaša veza postala sigurnija. Ako vaša veza nije dovoljno dobra prije braka nema razloga da će je sam brak učiniti boljom.. Teže je razvesti se, iako to ne znači da ste u takvom braku bili srećni.
- Strah od samoće. Mnogi ljudi stupaju u brak u strahu da ih više niko drugi neće voljeti. Zapamtite da je bolje cijelog života biti sam nego živjeti pored nekog s kim vas ništa ne veže.
- Zbog djece. Najbolje je da djeca rastu uz oba roditelja, ali ukoliko brak nije skladan i atmosfera u kojoj djeca odrastaju nije dobra.
- Želite veliko vjenčanje. Vjenčanja vam izgledaju kao da bajka postaje život, ali vjenčanje traje samo jedan dan, a brak je za cio život.
- Da biste se oporavili od razvoda. Nekima je potreban drugi brak da bi preboljeli prvi razvod i da bi dokazali da je sa njima sve u redu.

Strahovi i očekivanja

Isto koliko treba da razmislite o vašim razlozima za brak, treba da razmislite i o vašim očekivanjima. Mnogi ljudi smatraju da su za razvod braka kriva pretjerana očekivanja u vezi braka koja uvijek ne moraju da budu ostvarena. Dokle god zajedno dijelite ista očekivanja postoji veća vjerovatnoća da ćete zajedno raditi na tome da ih ostvarite, ali ako želite različito, postoji velika vjerovatnoća da ćete oboje biti razočarani. Na formiranje vaših očekivanja i strahova veliki uticaj mogu da imaju iskustva iz prethodnih veza, iskustva vaših prijatelja kao i slike formirane u mediima. Najveći uticaj, ipak, ima vaša sopstvena porodica. Dok smo mali učimo o odnosima u braku posmatrajući svoje roditelje, poruke se najčešće čuvaju duboko u našoj podsvijesti čekajući da isplivaju na površinu kada sami stupimo u brak. Sasvim je prirodno da imate sumnje i strahove vezane za stupanje u brak, zbog toga što je to jedna od najvećih odluka koju donosimo u životu, ali sve dok otvoreno dijelite osjećanja sa vašim partnerom, pružate jedan drugom podršku, velika je vjerovatnoća da će brak biti uspješan i dugotrajan.

Šta je neophodno za dobar brak

Svi koji stupaju u brak nadaju se da će taj brak biti srećan i da će dugo trajati. Zbog toga ne bi bilo loše znati šta je potrebno za dobar brak - nažalost, sama ljubav nije dovoljna, niti može da riješi sve probleme - i u kojim to tačkama brakovi najčešće pucaju.
Jedna od veoma bitnih stavki je ekonomska nezavisnost, to jest, da partneri nisu ekonomski zavisni od roditelja. Najbolje je ako su oba partnera, svaki za sebe, ekonomski nezavisni (nije baš često u našim krajevima, znamo), ili da makar uz zajedničke prihode ne moraju da žive ni sa čijim roditeljima niti da od njih finansijski zavise. U suprotnom, roditelji dobijaju priliku da se miješaju u brak svoje djece, što partnerima smanjuje mogućnost da grade nezavisne međusobne odnose, neophodne za stabilan brak.
Neophodno je i da partneri budu emocionalno zreli, zapravo, da su socijalno, psihološki i emocionalno sazreli za preuzimanje odgovornosti. A za to je neophodno da su se oba partnera psihološki odvojila od primarne porodice, da su u stanju da samostalno donose odluke (u samostalno donošenje odluka ne spada tinejdžersko činjenje stvari koje iritiraju njihove roditelje). Inače može doći do toga da jedno od partnera očekuje od onog drugog da donosi odluke umjesto njega ili da od svojih roditelja očekuje da to čine, a to neizbježno vodi u nezadovoljstvo i sukobe.
Jedna od najbitnijih stvari u uspješnom braku je saosjećajnost, kao i umijeće da se ono drugo pažljivo sasluša i da se njegove potrebe razumiju. Kod velikog broja mladih parova dolazi do nezadovoljstva baš zbog toga što osjećaju da ih ono drugo ne sluša i ne razumije.
Brak je zajednica, ali dvoje koje u njega stupaju moraju da budu sposobni da imaju nezavisne živote - i da onda imate zajedničke ciljeve. Drugim riječima, treba da imate slične vizije života kakav želite, da se konstantno trudite da doprinosite ostvarivanju te vizije, kao i da partnera ili partnerku podržavate u naporima da učine to isto.